Cijeli set pokreta horizontalne šipke sastoji se od pokreta zamaha, koji se dovršavaju bez prekida različitim metodama hvatanja, uključujući velike zamahe, pokrete blizu šipke, okretanje oko uzdužne ose tijela i pokrete letenja. Dozvoljena su dva zamaha jedne ruke preko spuštene površine šipke. Horizontalna šipka zahtijeva posebne zahtjeve kao što je određeni stepen poteškoća u letenju u zrak.
Horizontalna šipka se često postavlja na kraju takmičenja u gimnastici, jer je paralela najekonomičniji događaj i obično je omiljena kod publike. Istovremeno, horizontalna šipka je i najopasnija, jer je niz pokreta horizontalne šipke gotovo bez-okretni pokreti, i najmanje jedan pokret ruku sa šipke (pa opet hvatanje šipke), barem jedan pokret leđa prema horizontalnoj šipki, i najmanje jedna radnja okretanja.
Način držanja horizontalne šipke je veoma važan. Postoje tri tipa: naprijed (dlan okrenut naprijed), obrnuti hvat (dlan okrenut unazad) i poprečni hvat (jedna ruka je forhend, a druga obrnuta). Držač koji se koristi ovisi o smjeru kretanja. Bez obzira na hvat, najvažnija stvar je da vaš palac mora biti usmjeren u smjeru u kojem se krećete. Inače, lako je sletjeti jer se horizontalna šipka ne hvata čvrsto pri loopingu. Na primjer, u prednjoj petlji, trebali biste ga držati uspravno s palcem usmjerenim naprijed; u zadnjoj petlji, treba da ga držite unazad sa palcem okrenutim unazad.
Horizontalna traka je također jedan od najuzbudljivijih dijelova. Mnogi sportisti mogu letjeti do visine od skoro četiri metra dok rade neke zasljepljujuće salto i okrete, i na kraju stabilno sletjeti.
